|
|
utorak, 18.09.2007.
Radni vikend
Kao što i naslov kaže, vikend sam provela radno. Lokacija: Velika Gorica. Što se točnije događalo, ja neznam baš točno objasniti. Bilo je puno računala i puno cyber manijaka. Uglavnom, sudjelovala sam u nekom natjecanju u kompjutorskim igricama, znanom još i pod imenom WCG. Koja je bila moja uloga tamo? Radila sam ko hostesa. Ako uopće mogu reć da sam nešto radila. Cijeli dan sam morala provesti tamo, a sve što sam radila je ljepljenje plakata, naslikavanje i uručivanje nagrada. Kad nisam to radila, sjedila sam i žderala Cedevita bombone, koja je ujedno bila i sponzor.
Prvi dan (subota), nisam bila baš nešto previše raspoložena, pošto sam noć prije lumpovala i bila kraljica bambusa :) Tako da sam spavala svega 3 sata. Ustala sam rano i napola spavajući odepilirala nožice. Da i ne spomenem da sam cijeli dan kljucala i jedva dočekala odlazak kući koji je bio oko 21:30.
Drugi se dan već bolje izdurao, samo što je radni dan duže trajao. Otišla od kuće u 9 ujutro, a vratila se u ponoć. Doslovce sam bila krepana i zrela samo za krevet.
Opći dojam svega je ok. Upoznala sam nove ljude, malo se zabavila, a i nasmijala. Smješni su mi ti frikovi. Moram priznati da 90% ljudi i nije primjetilo nas jedine 4 cure koje smo imale po prilično kratke šoseke. Ne trebam ni spomenuti da im je stisak ruke podosta kilav. Bojiš se čvršće primit da ga ne ozljediš, a neki su čak odbili poljubac hostese pri uručenju nagrade. Smješno, al su baš simpatični.
Eto toliko o tome.
Ana i ja
|
- 22:06 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 10.09.2007.
Tko voli, sigurno je barem malo ljubomoran...
...no pitanje je koliko smo zapravo ljubomorni.
Postoje različite vrste ljubomore. No ja bi se osvrnula na ljubomoru u vezi. U svakoj je vezi prisutna ljubomora. Netko je manje ljubomoran, netko više. Ljubomora je vrsta straha da će nas naša voljena osoba prestati voljeti zbog nekog drugog ili da će nekog drugog voljeti više nego nas.
Moje je mišljenje da neka doza ljubomore mora postojati. Ne bi nam bilo svejedno da nas ljubavni partner guši svojom ljubomorom, a opet nije dobro da je istom sve ravno. Moram priznat iz vlastitog iskustva, da ova prva solucija baš nije ugodna, a ovaj drugi primjer još nisam doživjela, na sreću.
Ono što me najviše smetalo kod pretjerane ljubomore jesu scene koje mi je tadašnji dečko priređivao. Nisu bile ni malo ugodne i izazivale su ogovaranja. Izlasci su mi se sveli na minimum, ali ne zbog toga jer nisam smjela izać, već zbog toga što nisam imala snage za neku novu scenu. Jednostavno nisam mogla više podnjet da mi netko visi za vratom i sramoti me u ionako malom mjestu.
Posljedica je bila prekid koji isto tako nije bio previše ugodan.
Što misliti o partneru koji nikada ne pokazuje ljubomoru i koji je flegma na sve!?
Da li je tom čovjeku uopće stalo do mene?!
Voli li me uopće!?
No ipak, ne postoji čovjek koji barem malo nije ljubomoran, samo to ne pokazuje u tolikoj mjeri kao neki.
Ljubomora može nastati kao posljedica nepovjerenja u vezi, a vrlo je često uzrok svađa između partnera. Isto kao i ljubav, ljubomora nas lako zaslijepi, pa neke stvari ne vidimo onako kako one zapravo izgledaju.
No koliko sam ja ljubomorna!? Moram priznati da sam dosta ljubomorna. Čak i previše nego što bi trebala biti. Mogu reći da je ljubomora uzrok mog promjenjivog ponašanja jer me čini nervoznom i čangrizavom. Zato često širim negativnu energiju oko sebe. Da ne spominjem da ne spavam ni ne jedem kad sam nemirna.
Smatram da smo u sadašnjoj vezi i ja i dečko podjednako ljubomorni što meni odgovara, jer znam da mu je stalo do nas.
Pozdrav!
|
- 22:29 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 09.09.2007.
Blood diamond
...Što su zapravo "krvavi" dijamanti? Na afričkom kontinentu u protekla tri desetljeća izbio je čitav niz ratnih sukoba od kojih neki traju do danas ili su završili tek nedavno. Uz dijamante obično se vežu građanski ratovi u Angoli, Sierra Leoneu i DR Kongu. "Krvavi" dijamanti su oni dijamanti koje na ilegalan način na međunarodnom tržištu prodaju pripadnici pobunjeničkih skupina koje se u navedenim državama bore protiv službene, međunarodno priznate vlade. U engleskom jeziku se za njih upotrebljava naziv "conflict diamonds"....
Evo inspirirana filmom Krvavi dijamant, kojeg odmah i preporučam za pogledat, odlučila sam se malko raspisati na tu temu. Naime, opće je poznato da svijet danas pokreče lova i samo lova. Čovjek bi rođenog brata koknuo za lovu. Kad je lova u pitanju ljudski život ima veoma malu cijenu. Novac kvari čovjeka i pretvara ga u neljudsko biće, monstruma. Bahatosti i pohlepi nema kraja. Svi smo svjedoci ovogodišnjeg slučaja Ružice koja nije uspjela proživjeti svoju mladost i čiju je mladost oteo sin jednog bogataša. No nije to jedini slučaj koji se dogodio kod nas. Naravno, bilo je tu još, ako ne BMW-a onda već nekih drugih jurilica koje su ugasile nevine živote. Pitam ja sad! Da li ti očevi koji kupuju svojoj djeci skupe automobile i kojekakve druge gluposti možda pokušavaju pridobiti njihovu ljubav?! E pa ipak se sve ne može kupiti novcem.
Osvrnimo se sad malo na dijamante. Dijamanti su pokazatelj visokog standarda života. Ne moram ni spomenuti da su dijamanti ženini najbolji prijatelji. I dok se dame šepure uokolo po coctail zabavama i žive kao u raju, ni ne slute da su upravo ti dijamanti nastali u paklu. Ti dijamanti nisu preliveni krvlju samo jednog čovjeka. Možda su zbog toga i tako cijenjeni!? Naravno pričam o dijamantima koji potječu s afričkog kontinenta. O dijamantima zbog kojih su djeca postali ubojice, zbog kojih ista ta djeca ubijaju svoje majke i očeve.
Svi gledaju samo na sebe. Koga briga kaj se događa u tamo nekoj Africi. Dok su njihove žene sretne i dok su dijamanti udobni nije ih briga za druge. Pa ljudi moji tim se dijamantima kupuje oružje. Tim se oružjem ubijaju ljudi. Tko bi ikada i pomislio da će toliko krvi biti proliveno zbog tamo nekog kamenja. Žalosno je što se danas sve događa zbog novca koji može kupiti samo materiju, a ono duhovno, ono ljepše ostaje mu strano. Ruku na srce svje je više onih koji više vole ono materijalno i kojima duhovna ljepota ništa ne znači.
|
- 20:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
subota, 08.09.2007.
Čovjek se rađa u svijetu koji je sam stvorio...
... rekao je Budha
I dok je on tako mudro zborio, iskoristit ću par redaka da se predstavim. Osim što se zovem Matea (za prijatelje Teja, Magda, Žutača) i što sam na ovom svijetu već starosjedilac ( dugih 19 godina) mogu reći da mi je život dosta zanimljiv. Te neke zanimljivosti pokušat ću prenjeti na ovaj moj rezervirani kutak.
Ljeto je završilo, a njime i nova školska godina. Makar sam se već i pomirila s tim da više nema školskih klupa, zajebancije s društvom itd... hvata me panika pred studentskim danima. Mišljenja su različita, neki kažu da je lako, neki da je teško. Ja se nadam a ću upast u onaj dio koji zbori da je lako i da ću iduće godine brucošima govoriti da je lako. No najteži dio sam završila, upala sam i to je bitno. Moram priznati da se ovoliko nisam živcirala ne pamtim koliko dugo. Naravno naživcirala sam i druge svojim ponašanjem na koje baš i nisam bila previše ponosna. No to je iza mene (nas) i spremno dočekujem nove brige. Znam samo da će moj dragi dobiti puno manju minutažu kaj se tiće viđanja i druženja, a ja ću morat grijat stolicu i naći neki usputni job.....
|
- 16:58 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
